
Hranjenje beba i dece predškolskog uzrasta je ponekad ogroman kontinuirani stres za samog roditelja, koji često nalazi sebe nedovoljno spremnim i stalno zabrinutim da li je njegov mališan uneo dovoljno hrane, da li će to što je pojeo zadovoljiti njegove razvojne potrebe, da li je hrana dovoljno zdrava i šarenolika…
Od pedijatara dobijate savete šta je primerena ishrana za dete u njegovom uzrastu, može da se desi da vam u domovima zdravlja odštampaju i plan ishrane, ali problem, a za neke roditelje i “pakao” počinje kada dođete kući i iz nekog razloga taj plan ishrane ne uspevate da sprovedete, uz svu pomoć “iskusnijih” roditelja, baka, tetaka, komšinica, kojima ste se prirodno prvo obratili za pomoć. U predškolskom (vrtićkom) uzrastu, sretaćete se i sa detetom koje ne može mirno da sedi dok jede, koje je za stolom nemirno i nikako ga ne možete usmeriti na hranjenje, što izaziva ogromnu frustraciju i gubitak strpljenja roditelja.
Odnedavno, u Kragujevcu pomoć u vidu savetovanja (u lakšim slučajevima nesnalaženja), ali i terapijske pomoći (u težim slučajevima poremećaja hranjenja), možete potražiti u našem kabinetu, u kojem je logoped Jasmina Malović završila specijalnu teorijsku i praktičnu obuku za terapijsko hranjenje, gutanje i pijenje, stekavši tako i sertifikat za istu izdat u EU.
Problem sa hranjenjem najčešće je uzrokovan problemima u senzornom procesuiranju. Kako je Jasmina prva i trenutno jedina u Kragujevcu počela da sprovodi metodu senzorne integracije u pedagogiji prema dr Ayres/SIAT, logičan sled proširenja znanja iz oblasti senzornog proceusiranja, a samim tim i razvoja opsega usluga i terapijskih pomoći, usledio je nastavkom ličnog usavršavanja u oblasti terapijskog hranjenja.
Kako prepoznati simptome problema u hranjenju?
Veliki je broj simptoma koji bi mogli da vam ukažu na potrebu da se javite za pomoć terapeutu za hranjenje, gutanje i pijenje. U svakom slučaju biste to trebali da uradite ako primetite da vaše dete pljuje hranu, ne otvara usta tokom obroka, guši ili kašlje se tokom obroka, pokazuje neku vrstu gađenja ili povraća tokom obroka, ne pokazuje glad ili pije samo vodu, ako beba odbija uzeti dovoljnu količinu zamenske hrane za bebe na bočicu, zadržava hranu i tečnost u ustima…
Nekada će se desiti da je signal da treba da potražite pomoć i ako jede neprehrambene stari, ako ima problem u prihvatanju hrane grublje teksture ili u komadićima, ako pokazuje odbijanje (okreće glavu, gura kašičicu od sebe) tokom celog obroka, ako plače tokom celog obroka…
Signal za uzbunu mogao bi da bude i ako je dete neobično izbirljivo u pogledu vrste hrane koju želi da jede i uvek traži jedniličnu hranu, ako ne pije uopšte ili ne pije dovoljno tečnosti. Kod beba ili dece jaslenog uzrasta, na problem može ukazivati i to da li jede ili pije samo iz bočice, ako se hrani samo putem šprica, a kod dece predškolskog uzrasta ako ne žele da sede u hranilici ili povišenoj stolici.
Takođe, kroz redovne provere visine i težine, možete da prepoznate da li vaše dete raste dobro, u skladu sa razvojnim mapama.
Koji su uzroci problema u hranjenju kod dece?
Neretko se susrećemo sa pitanjem roditelja – šta bi mogao da bude uzrok problema sa hranjenjem?
Zapravo, uzroci su brojni i teško ih je pobrojati, a svi mogu dovesti do problema sa hranjenjem. Nekada su takva neželjena ponašanja u ishrani uzrokovana organskim uzrocima, ali je određeni deo zapravo povezan sa ustaljenim navikama, obrascima ponašanja i rigidnim prehrambenim navikama. Uzroci su povezani i sa uzrastom u kojem se problem iskazuje (novorođenče, beba, jaslenik, dete vrtićkog/predškolskog uzrasta), a pomenućemo samo neke od njih.
Nerazvijene ili nedovoljno razvijene oralno motoričke veštine, hiper ili hipotonija orofacijalne muskulature, redukovani pokreti vilice, usana ili jezika, mogu biti uzrok većih problema u hranjenju.
Nekada se uzrok teškoća ili lošeg žvakanja može pronaći i u posledici promene zuba ili pak neiskustva u hranjenju krutom hranom, a u ranijem uzrastu i neprimerenom teksturom hrane za uzrast ili dugo jenjenje kašaste hrane koja ne stimuliše žvakanje.
Ipak, bez obzira na uzrok, da li je organski ili pogrešno „naučen“, pravovremenim savetovanjem roditelja i intervencijom u oblasti terapijskog hranjenja može se postići značajan napredak, a detetu se može pomoći da usvoji socijalno prihvatljive navike u hranjenju.
Kako obučen terapeut sprovodi terapijsko hranjenje?
Često se misli da je terapija hranjenja potrebna isključivo deci sa smetnjama u razvoju, ali to je velika zabluda, jer se često sa takvim problemom sreću i oni mališani koji su potpuno urednog razvoja.
Sam proces terapijskog hranjenja obučeni logoped-terapeut sprovodi kroz nekoliko faza:
- Razgovor s roditeljima i procenu detetovih sposobnosti (po potrebi uz korišćenje materijala za video snimanje, direktno snimanje ili analiza donešene video snimke od kuće)
- Utvrđivanje ciljeva i strategija hranjenja
- Prilagođavanje položaja deteta tokom hranjenja (pozicioniranje u poluležećem položaju za bebe, sedećem kod dece predškolskog uzrasta; sa ili bez potpore)
- Senzorička priprema za hranjenje kroz sprovođenje oralno-facijalnih stimulacija za bolju pokretljivost
- Izbor pribora za hranjenje
- Sprovođenje terapijskog hranjenja, gutanja i pijenja
- Sprovođenje evaluacije i kontrolnih pregleda na svakih 3-6 meeseci (po potrebi uz korišćenje materijala za video snimanje)
Terapija hranjenja, gutanja i pijenja sprovodi se postupno i strpljivo, kroz brojne terapijske postupke, masaže i stimulacije u području lica, jačanje vilice, jezika, stimulacije usana, desenzibilizacije zuba i desni itd… Roditeljima se najpre sugeriše i savetuje šta nikako ne bi smeli raditi, jer neretko, iz neznanja i najbolje namere, može da se desi da oni sami pogoršaju problem.
Savetovanje roditelja traje tokom celog terapijskog postupka, kako bi se roditelji obučili i pripremili da samostalno u kućnim uslovima mogu da sprovode neophodne radnje da bi se problem rešio.
Moram da napisem nase iskustvo, jer nam je terapija hranjenja u Logopraxisu pomogla sa sinom koji sa 2,5 godine gotovo nista nije hteo da jede. Samim terapijama, masazicama koje je radila terapeutkinja valjda zbog nekog problema sa senzorikom, kao i savetima koje smo sprovodili kod kuce, sada smo uspeli potpuno da prevazidjemo problem i sada bukvalno jede sve. Sto je najgore, od pedijatara nas niko nije uputio, slali nas na neke druge preglede, a da nikakav uspeh nismo imali. Imam utisak da ni ne znaju da postoji neko ko je terapeut hranjenja u Kragujevac, a ko stvarno pomaze.